ARISTOTELOVA FILOZOFIJA JEZIKA (I DIO)

Apstrakt

U tekstu se provodi integralna analiza Aristotelovog poimanja jezika. Dijelom je ona postavljena kao kritika Hajdegerove kritike Aristotela. Autor pobija Hajdegerovo shvatanje da Aristotel reducira cjelinu manifestovanja jezika na logičku funkciju suđenja (λόγος ἀποφαντικός). Protiv toga shvatanja postavlja se istraživačka odluka da se Aristotelov pojam jezika – u ključu metafizičkog učenja o četiri uzroka – može razumjeti u svom imanentnom četvorstvu, koje kazuje šta kod Aristotela jesu određenja za jezičku causa materialis, causa formalis, causa efficiens i causa finalis. Odluka je oslonjena na jasnoj diferenciji razumskog i umskog filozofiranja kod Aristotela, kao i visokoj interpretacijskoj vrijednosti njegovog netematskog razlikovanja kategorija neposrednosti i posredovanja.