ŽIVJETI DIJALOG – KORACIMA PAULA FREIREA
Glavni sadržaj članka
Apstrakt
U ovom radu želimo dati prikaz nekoliko osnovnih pojmova u misli brazilskog pedagoga Paula Freirea, čineći to imamo pred očima „cjelinu“ obrazovnog procesa. Svoju pažnju usmjeravamo na analizu nekoliko, po našem sudu ključnih, pozicija iz Freireova najznačajnijeg djela Pedagogija obespravljenih. Referirajući na misaone pozicije, koje nastojimo ogledati u kontekstu Freireova života, usredotočujemo se na fenomen dijaloga kako ga vidi Freire, posebno na odnose aktera unutar dijaloškog procesa, kao i na „izvanjska“ socijalna i ekonomska određenja koja često dominiraju obrazovnim procesom. Posebnu pažnju u ovom sklopu nam privlači Freirova misao da čovjek, kao slobodno biće dijalogom gradi ljudski svijet, a da je upravo obrazovanje mehanizam koji stvara društvene nejednakosti i obespravljenost mnogih. Drugi značajni fenomen koji stoji u fokusu naših promišljanja u ovom radu je Freireova kritika „bankarskog koncepta obrazovanja“ kako Freire naziva „klasične“ oblike obrazovanja koji su na djelu u zapadnjačkim društvima. Najznačajnija određenja ovog koncepta su pasivnost i pokornost, kojima Freire suprotstavlja obrazovanje za slobodu i potrebu izgradnje ljudskijeg svijeta. Svjesni privlačnosti Freireove misli, posebno ako je razmatramo u kontekstu trenutnih obrazovnih procesa ili, još i više, potrebe njihove „reforme“, no istovremeno smo svjesni i ograničenja koje ova misao nosi, ponajprije u pogledu praktičnih ostvarenja. Ipak, ostaje jedno: Freireova misao je iznimno nadahnjujuća i moguće ju je oživjeti makar u mikrostrukturama sustava obrazovanja. To je poruka koju nosi ovaj članak, i to u idejnom i operativnom pogledu.
Detalji članka
Reference
Akrap, A., „Osoba i odnosi: ključ razumijevanja obitelji kroz forme i figure filozofije dijaloga Martina Bubera“, Crkva u svijetu 50 (2015) 4, str. 555-579.
Arendt, H., Eseji o politici, Antibarbarus, Zagreb, 1996.
Barbarić, D. (prir.), Čemu obrazovanje. Razmatranje o budućnosti sveučilišta, Matica hrvatska, Zagreb, 2011.
Bartlett, L., „Dialogue, Knowledge, and Teacher-Student Relations: Freirean Pedagogy in Theory and Practice”, Comparative Education Review 49 (2005) 3, str. 344-364.
Canivez, P. Odgojiti građanina?, Durieux, Zagreb, 1999.
Curren, R. (ed), A Companion to the Philosophy of Education, Blackwell Publishing, Malden – Oxford – Melbourne, 2003.
Curtis, W., „Filozofija odgoja“, u: Dufour, B. i Curtis, W. (ur.), Studij odgojno-obrazovnih znanosti: Uvod u ključne discipline, Educa, Zagreb, 2012., str. 71-98.
Dahlber G. i Mos P., Ethics And Politics in Early Childhood Education, Taylor & Francis Group, London – New York, 2004.
Freire, P., Pedagogija obespravljenih, Odraz – Održivi razvoj zajednice, Zagreb, 2002.
Freire, P. i Macedo, D., Literacy: Reading the Word and the World, Routledge, London, 2005.
Gadotti, M., Reading Paulo Freire: His Life and Work, State University of New York Press, Albany, 1994.
Gerhardt, H.-P., „Paulo Freire”, Prospects: the quarterly review of comparative education, 23 (1993) 3/4, str. 439-458.
Krznar, T., „Razumijevanje (ne)moralnoga u kontekstu suvremenog odgoja i obrazovanja. Filozofijski izvidi“, Bošnjačka pismohrana 16 (2016) 42-43, str. 125-134.
Krznar, T. i Filipović, N. (prir.), Vrč i šalica. Filozofijska vivekcija problemâ odgoja i obrazovanja, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2015.
Kutleša, S. (gl. ur.), Filozofski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2012.
Lewis, T. E., „Paulo Freire’s Last Laugh: Rethinking critical pedagogy’s funny bone through Jacques Rancière”, Educational Philosophy and Theory, 42 (2010) 5-6, str. 635-648.
Liessmann, K. P., Teorija neobrazovanosti. Zablude društva znanja, Jesenski i Turk, Zagreb, 2008.
Mithra, H. G., „Paulo Freire’s Educational Theory and Approach: A Critique“, Asia Journal of Theology 20 (2014) 1, str. 96-118.
McLaren, P., „A Pedagogy of Possibility: Reflecting Upon Paulo Freire’s Politics of Education“, Educational Reasearcher 28 (1999) 2, str. 49-56.
Nouri, A., Sajjadi, S. M., „Emancipatory Pedagogy in Practice: Aims, Principles and Curriculum Orientation”, International Journal of Critical Pedagogy 5 (2014) 2, str. 76-87.
Nusbaum, M. C., Ne profitu. Zašto demokracija treba humanistiku, AGM, Zagreb, 2012.
Petrović, G., Praksa / istina, Kulturno-prosvjetni sabor Hrvatske, Zagreb, 1986.
Rancière, J., Učitelj neznalica. Pet lekcija iz intelektualne emancipacije, Multimedijalni institut, Zagreb, 2010.
Renaut, A. Kraj autoriteta, TIM press, Zagreb, 2015.
Rousseau, J. J., Rasprava o porijeklu i osnovama nejednakosti među ljudima – Društveni ugovor, Školska knjiga, Zagreb, 1978.
Shor, I., Freire, P., A Pedagogy for Liberation. Bergin & Garvey Publishers, Inc., Massachusetts, 1987.
Sućeska, A., „Jacques Rancière: Učitelj neznalica“, Čemu: časopis studenata filozofije, 10 (2011) 20, str. 236-241.
Širanović, A., „Dijalog s učenicima: temeljna odrednica interkulturno osjetljive škole”, Pedagogijska istraživanja 9 (2012) 1-2, str. 191-203.
Torres, C. A., „Oppressor and Oppressed: Logical Dialectical Cattegories? Tribute to Paulo Freire“, Sinéctica. Revista electrónica de educatión 45 (2015) str. 1-6.
Vican, D., „Riječ urednice“, u Freire, P., Pedagogija obespravljenih, Odraz – Održivirazvoj zajednice, Zagreb, 2002.
Vican, D., Koncepcija edukacije odraslih Paula Freirea (magistarski rad), Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, 1990.
Webb, D., „Process, Orientation, and System: The Pegagogical Operation of Utopia in the Work of Paulo Freire“, Educational Theory 62 (2012) 5, str. 593-608.
Webb, D., „Paulo Freire and ‘the nead for a kind of education in hope’“, Cambridge Journal of Education, 40 (2010) 4, str. 327-339.
Winch, C. i Gingell, J., Key Concepts in the Philosophy of Education, Routledge, London, 1999.
Zorić, V., „Sokratova dijaloška metoda”, Život i škola, 56 (2008) 2, str. 27-40.