LAJBNIC I DEKART: OD UNIVERZALNOG JEZIKA DO UNIVERZALNOG ZNANJA

Glavni sadržaj članka

ALEKSANDAR MATKOVIĆ

Apstrakt

Tekst se bavi problemom odnosa Dekartovog projekta Mathesis universalis i Lajbnicovog univerzalnog jezika. Iako je u Lajbnicovo vreme postojalo već mnoštvo pokušaja da se razvije jedan takav jezik, ono što Lajbnica izdvaja u odnosu na njih jeste pokušaj da se taj jezik utemelji na filozofski način – koreni Lajbnicovog filozofskog utemeljenja lingue universalis imaju kartezijanske osnove. Premda je Dekartovu potragu za univerzalnim znanjem iz Regulae Lajbnic kritikovao, on je preuzeo osnovne motive takve potrage kada 1666. razvija svoju univerzalnu karakteristiku u Ars combinatoria. On daje nov odgovor na potrebu utemeljivanja nauka – umesto metodologije i percepcije, Lajbnic kriterijume naučnosti vidi u mogućnosti jezičke formalizacije. Ovde se javlja ono što je strano Dekartovom, a blisko Lajbnicovom sistemu i što će ostaviti traga i na dvadesetovekovne mislioce poput Borhesa, Huserla, Fukoa i Deleza – naime, pojam znaka kao osnovnog izraza misli. U daljem tekstu autor razvija implikacije ove promene obzirom na osnovne motive Lajbnicove filozofije – pojmove kombinatorike, monade te odnosa univerzalnog jezika i naučnosti.

Detalji članka

Kako citirati
MATKOVIĆ, A. (2016). LAJBNIC I DEKART: OD UNIVERZALNOG JEZIKA DO UNIVERZALNOG ZNANJA. Arhe, 12(23), 63–87. https://doi.org/10.19090/arhe.2015.23.63-87
Sekcija
TEMA BROJA

Reference

”Dissertation on the Art of Combinations, 1666 (Selections)” in: G. W. Leibniz, Philosophical Papers and Letters, ed. Leroy E. Loemker, Kluwer Academic Publishers, Boston, 1989.

Chikara Sasaki, Descartes Mathematical Thought, Kluwer Academic Publishers, Boston, 2003.

David Rabouin, Mathesis universalis: l’idée de ”mathématique universelle” d’Aristote à Descartes, http://www.actu-philosophia.com/spip.php?article271, 26. 09. 2013.

Dekart, R., Pravila za usmeravanje duha, prev. Višić, Marko, Oktoih, Beograd, 1997.

Duchet, Michèle, Jalley, Michèle, Belaval, Yvon, Langue et langages de Leibniz à l’Encyclopédie : séminaire de l’Ecole normale Supérieure de Fontenay, Union generale d’editions, Paris, 1977.

ed. Cottingham, J., Stoothoff, R., et al., The Philosophical Writings of Descartes: Volume III - the correspondence, Cambridge University Press, Cambridge, 1991.

Fenves, P, Arresting language, Stanford University Press, Stanford, 2001.

Fuko, Mišel, Riječi i stvari, prev. Kovač, Nikola, Nolit, Beograd, 1971.

G. V. Lajbnic, Monadologija, prev. Nedeljković, Dušan, Kultura, Beograd, 1957.

G. V. Lajbnic, Novi Ogledi o ljudskom razumu, prev., Tasić, Milan, Dereta, Beograd, 2010.

G. W. Leibniz, Izabrani filozofski spisi, prev. Mazulić, Milivoj, Naprijed, Zagreb, 1980.

G. W.Leibniz, Ispovest filozofa, prev. Bukur, Zoran, Habit, Pančevo, 2012.

G. L. Borhes, Nova istraživanja, prev. Bukvić Isailović, Biljana, Paideia, Beograd, 2008.

Huserl, E., Prva filozofija, prev. Prole, Dragan, Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, Novi Sad, 2012.

Poser, Hans, Klassiker der Sprach-Philosophie, hrsg. Tilman Borsche, C.H. Beck Verlag, München, 1996.

Prenant, L., G.W.Leibniz, Œuvres choisies, , Garnier, Paris:

„Sur le style philosophique de Nizolius”

„Leibniz a Jean-Frédéric, Fevrier 1679.”

„De la réforme de la philosophie premiére et de la notion de substance”

Proclus, A Commentary on the First Book of Euclid’s Elements, ed. Glen R. Morrow, Oxford, Princeton University Press, 1992.

Thibaut Gress, Ferdinand Alquié: Leçons sur Descartes, http://www.actu-philosophia. com/spip.php?article29 , 01. 10. 2013.

Yvon Belaval, „L’idée”, in Les Philosophes et leur Langage, Gallimard, 1952.