ODJECI NIETZSCHEOVA MIŠLJENJA U AVANGARDNOJ GLAZBI 20. STOLJEĆA

Apstrakt

Primarni cilj ovog rada jest pokazati način na koji su noseće ideje Nietzscheove filozofijedobile svoj izraz u avangardnoj glazbi 20. stoljeća. U prvom, uvodnom dijelu, nakon kratkenapomene o Nietzscheovoj skladateljskoj ‘avanturi’, obraćamo se artističkoj metafizici Rođenjatragedije koja vrlo visoko pozicionira glazbu, kao izraz volje (svjetski Pra-Jednog), izvorniji odsvakog priopćaja riječima, u kojem se otkriva dioniska narav bitka u stalnom postajanju. SmisluNietzscheovih razmišljanja o njemu suvremenoj glazbenoj situaciji, na primjerima kritike kasnogWagnera i izjava koje svjedoče o filozofom donekle ambivalentnom odnosu prema romantizmuuopće, pokušali smo se približiti u nastavku. Središnja dva dijela članka na konkretnim primjerimapokazuju kako su nakon Nietzscheove smrti njegove prevratničke ideje progovorilekroz avangardnu glazbu, počevši od skladateljskog djelovanja Arnolda Schönberga i njegovihsuradnika. Nietzscheova misao rušenja i prevrednovanja svih vrijednosti postaje stalnim dijelomavangardnih programa čak i kad to nije eksplicitno izrečeno, pa smo u osnovnim crtama ukazalina to koje su se glazbene vrijednosti, od početka rada Druge bečke škole, postupno gubile i bivalezamijenjene drugima. Nadalje, u mikrotonalnoj glazbi Györgyja Ligetija prepoznali smo Nietzscheovumisao bivanja, a u minimalizmu Reileya i Reicha uz nju vezanu misao vječnog ponovnognadolaženja jednakog. U zaključnom dijelu, nakon uzvraćanja nekim od prigovora koji se moguuputiti radu, ističemo kako glazba ne samo da može prenijeti gotove metafizičke koncepcije negonas i uopće pripremiti za postavljanje temeljnih filozofijskih pitanja.