KRATKO UVOĐENJE U ATEIZAM

Apstrakt

Kao ni u većini drugih stvari, ni u ateizam se ne može uvoditi, promišljati o njemu, bez Starih Grka. Iako neki istraživači spaljivanje Protagorinog spisa O bogovima smatraju prvim poznatim primjerom tzv. „intelektualne inkvizicije“ to, naprosto, ne određuje grčkog čovjeka, ali ni njegove bogove resp. boginje. Za razliku od hrišćanskog/kršćanskog boga koji zna biti „nepravičan i svirep“, grčki bogovi(nje) imaju ljudski oblik i prijateljski se miješaju sa smrtnicima. Čak i kad su rasrđeni, nisu neumoljivi, ako su, opet, nadljudski, nisu čudovišni. Parabole u kojima se o njima govori pripisuju im dobroćudan i društveni karakter. Bez obzira na neke izuzetke, „to su bila vjerovanja blagih i razumnih ljudi koji su se savjesno oduživali obredima predaka, kojima je bio stran mračni fanatizam...“.

Kada Arthur Schopenhauer kaže da vjera nije za filozofa, time se ne poništavaju mogućnosti  filozofsko-teološkog  dijaloga.  Za  razliku  od  uzgajanja  dogmatskog „cvijeća“, filozofija se kreće „samo u oblasti onoga što može da se zna...“.