UTICAJ ŠOPENHAUEROVIH I NIČEOVIH FILOZOFSKIH MISLI NA FILOZOFIJU ODGOJA I ODGOJNI PESIMIZAM
Bočna strana članka
Glavni sadržaj članka
Apstrakt
U ovom radu dan je svojevrstan prikaz promišljanja odgoja i obrazovanja dvojice glasovitih filozofa zapadnoeuropske kulture, Arthura Schopenhauera i Friedricha Nietzschea. Ono što povezuje njihovu filozofiju odgoja i obrazovanja jest težnja za što potpunijim oblikovanjem čovjeka.
Nietzsche je veliki pristalica Schopenhauerova shvaćanja filozofije kao filozofije života. No, dok je Schopenhauer ostao zatočen u svijetu pesimizma, Nietzsche je pesimističku viziju svijeta prevladao likom kreativnog umjetnika koji stalno pokreće život, uživajući u vlastitoj umjetnosti življenja. Ono što im je zajedničko, to je ekstremni individualizam – shvaćanje filozofije kao oslobađanje unutarnjega života.
Arthur Schopenhauer pojmio je čovjeka kao biće volje koje podliježe zakonitostima prirode i nižih razina čovječnosti, volji i strastima. Friedrich Nietzsche pojmio ga je kao biće volje k moći, naglasivši moć onog nagonskog i iracionalnog. Dok je Schopenhauer dao pesimističku viziju čovjeka u vlasti neutažive volje za život, Nietzsche je dao nihilističku sliku svijeta, rušenje starih vrijednosti i njihovo dotrajavanje. Nihilist je, po Nietzscheovu mišljenju, netko kojemu se sve pojavljuje kao besmisleno i uzaludno.
Arthur Schopenhauer izvršio je važan utjecaj, ne samo na Friedricha Nietzschea, već i na neke druge velikane svoga doba, no oni većinom nisu podupirali njegovu filozofiju u cjelini. Razumijevanje svijeta na Schopenhauerov način zaživjelo je, u pravom smislu riječi, tek krajem 19. stoljeća i kasnije, upravo zahvaljujući Friedrichu Nietzscheu. To je bilo doba u kojem su se društvene znanosti konačno počele razvijati odvojeno, ali su jedna drugu nadopunjavale. Zbog njihova međudjelovanja bilo je i moguće da Schopenhauer, a preko njega i Nietzsche, imaju tako velik utjecaj na europski duhovni život.
Detalji članka
Reference
Bezić, Živan, „Isplati li se odgajati?“, Obnovljeni život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, vol. 30, no. 6, 1975., pp. 553-560.
Bezić, Živan, „Je li odgoj potreban?“, Crkva u svijetu: teološki časopis, vol. 23, no. 1, 1988., pp. 17-25.
Frelih, Jasenka, „Utjecaj Arthura Schopenhauera na književnost i umjetnost“, Nova prisutnost: časopis za intelektualna i duhovna pitanja, vol. XI, no. 1, 2013., pp. 57-72.
Golubović, Aleksandra, „Filozofija odgoja“, Riječki teološki časopis, vol. 36, no. 2, 2010., pp. 609-624.
Kelam, Ivica; Segedin Vučić Jasminka, „The Applicability of the Socrates Method of Education in Education Today“, Pannoniana, vol. 3, no. 1-2, 2019.
Kopić, Mario, Etičar milosrđa, https://pescanik.net/eticar-milosrda/
Nietzsche, Friedrich, Untimely Meditations, Cambridge University Press, Cambridge 1997.
Resić, Idris, »Moć i granice odgoja«, http://majkaidijete.ba/savjeti/ pedagogija/item/2442-moc-i-granice-odgoja,
Schopenhauer, Arthur, Sämtliche Werke, Paul Deussen (ed.), München 1911.
Schopenhauer, Arthur, The world as a will and representation, The Falcon's Wing Press, Indian Hills 1958.
Sunajko, Goran, „Genij nasuprot talentu – umjetnost nasuprot estetici: bit Schopenhauerove estetike“, Studia lexicographica: časopis za leksikografiju i enciklopedistiku, vol. 11, no. 21, 2017., pp. 61-74.
Udruga za promicanje filozofije Filozofija.org, »Arthur Schopenhauer (1788. – 1860.)«, https://www.filozofija.org/wpcontent/uploads/Povijest_fil.org/suvremena_1_pdf/Schopenhauer-final.pdf.