O TEHNICI PRIRODE KOD KANTA

Glavni sadržaj članka

NEVENA JEVTIĆ

Apstrakt

Autor u ovom radu polazi od analize opravdanosti tvrdnje da se u Kritici moći suđenja pokazuje izvesna „kriza“ Kantove kritike pred vanrednom i nesvodivom „činjenicom“ organizacije. Kant formuliše učenje o takozvanoj tehnici prirode u sklopu Kritike teleološke moći suđenja, s namerom da se tematizuje specifičan „segment“ iskustva s onu stranu mehanizma prirode ili kauzaliteta iz slobode kao načina objašnjavanja. Teza o „krizi“ kritike raspravlja upravo o onome što sa stanovišta Kritike čistog uma ne bi moglo biti moguće. Naime, sa stanovišta prve Kritike organizam se javlja kao nemoguć s obzirom na prvi postulat empiričkog mišljenja, koji zahteva da se mogućim smatra ono što se slaže s formalnim uslovima iskustva. Nemogućnost ovakvog objekta potvrđuje se i u trećoj Kritici, prema kojoj je moguće da se nešto posmatra kao svrha samo ako forma te stvari nije moguća na osnovu prirodnih zakona, već i samo empirijsko saznanje stvari podrazumeva pojmove uma (svrhe). Organizam određen kao prirodna svrha se pokazuje kao problem par excellence. Autor će ispitati mogućnost da se na tvrdnju o „krizi“ kritike koja se javlja pred ovakvim problemom odgovori drugom tvrdnjom: da je ideja o tehnici prirode jedan od stubova kriticizma uopšte.

Detalji članka

Kako citirati
JEVTIĆ, N. (2015). O TEHNICI PRIRODE KOD KANTA. Arhe, 10(20), 38–50. https://doi.org/10.19090/arhe.2013.20.38-50
Sekcija
TEMA BROJA