KANTOV POJAM PROMENE

Bočna strana članka

PDF
Objavljeno: мар 3, 2022
DOI: https://doi.org/10.19090/arhe.2021.35.99-121
Ključne reči:
Kant, promena, analitičko znanje, sintetički apriorni sudovi, vreme, kauzalitet, Parmenid, Zenon iz Eleje, početak, sloboda

Glavni sadržaj članka

STANKO VLAŠKI
Univerzitet u Novom Sadu, Filozofski fakultet

Apstrakt

U radu se nastoji pokazati da smisao revolucionarnog prevrata koji se u filozofiji dešava s Kantovom kritičkom filozofijom može biti preispitivan i razmatranjem samog Kantovog poimanja promene. Kantova primedba da sâm razum uopšte ne može shvatiti kako je promena moguća, dovodi se u vezu s pojedinim među temeljnim uvidima zapadne metafizike, a konkretno s elejskim poricanjem mogućnosti da se promena misli, odnosno s negiranjem njene zbiljnosti kao takve. Autor želi da pokaže da Kantovi napori da integriše pojam promene u sistem transcendentalnog saznanja struktura subjektivnosti treba da budu tumačeni u svetlu njegovog rada na obelodanjenju uslova mogućnosti sintetičkog apriornog znanja. Promena se pokazuje upravo za živo sadejstvo razuma i čulnosti, pojma i opažaja, i kao to sadejstvo sâmo. Kantov stav da je promena moguća zahvaljujući apriornosti vremena, kojim se ujedno prihvata determinisanost svega budućeg onim prošlim, a shodno tome i nužno važenje zakona kauzaliteta, u završnom delu rada tumači se kao ključ za razumevanje razloga zbog kojih Kant odbacuje mogućnost da se promeni priznaju apsolutna prava. Za Kanta, deterministički shvaćenoj promeni ne priznaje se apsolutni dignitet, i to za dobro onoga u čemu jeste istinsko ljudsko dostojanstvo – moralne slobode. Utoliko, sfera moralne slobode kod Kanta je morala ostati s onu stranu rasprava o biću promene.

Detalji članka

Kako citirati
VLAŠKI, S. . (2022). KANTOV POJAM PROMENE. Arhe, 18(35), 99–121. https://doi.org/10.19090/arhe.2021.35.99-121
Broj časopisa
God. 18 Br. 35 (2021): KANTOVA FILOZOFIJA
Sekcija
TEMA BROJA

Reference

Aristotel, Fizika, Paideia, Beograd 2006., prev. S. Blagojević.

Aristotel, Kategorije, u: Analitika I-II. Kategorije. O izrazu, Paideia, Beograd 2008., prevod i komentari S. Blagojević, str. 3-74.

Blomme, H., „Kant’s Conception of Chemistry in the Danziger Physik”, in: Clewis, R. R. (ed.), Reading Kant’s Lectures, De Gruyter, Berlin 2015, str. 498; dostupno na: https://lirias.kuleuven.be/retrieve/530993 (pristupljeno: 20.2.2021.) DOI: https://doi.org/10.1515/9783110345339-038

Bošnjak, B., Logos i dijalektika, Naprijed, Zagreb 1961.

Cramer, K., „Non-pure Synthetic A Priori Judgments in the Critique of Pure Reason“, in: Beck, L. W. (ed.), Proceedings of the Third International Kant Congress (Held at the University of Rochester, March 10—April 4, 1970), D. Reidel Publishing Company, Dordrecht-Holland 1972, str. 246-254. DOI: https://doi.org/10.1007/978-94-010-3099-1_18

Falkenstein, L., „Kant, Mendelssohn, Lambert, and the Subjectivity of Time“, in: Journal of the History of Philosophy, Vol. 29, No. 2, April 1991, str. 227-251. DOI: https://doi.org/10.1353/hph.1991.0046

Hegel, G. V. F., Istorija filozofije I, BIGZ, Beograd 1975., prev. N. M. Popović.

Hegel, G. V. F., Nauka logike, Prosveta, Beograd 1973., prev. D. Nedeljković.

Kangrga, M., Praksa, vrijeme, svijet, Nolit, Beograd 1984.

Kant, I., Kritika čistoga uma, Dereta, Beograd 2003., prev. N. Popović.

Kant, I., Kritik der reinen Vernunft, Suhrkamp Taschenbuch Verlag, Frankfurt am Mein 1974.

Kant, I., Lectures on logic, Cambridge University Press, Cambridge 1992., transl. and ed. by J. M. Young. DOI: https://doi.org/10.1017/CBO9780511810039

Kant, I., Prolegomena za svaku buduću metafiziku, Plato, Beograd 2005., prev. B. Zec.

Kant, I., On the form and principles of the sensible and the intelligible world [inaugural dissertation], in: Theoretical philosophy, 1755—1770, Cambridge University Press, Cambridge 1992, translated and edited by D. Walford in collaboration with R. Meerbote, str. 373-416.

Kant, I., Metafizička polazna načela prirodne znanosti, u: Metafizika prirode, Akademska knjiga, Novi Sad 2016., prev. M. Soklić, str. 219-319.

Kant, I., Notes and Fragments, Cambridge University Press, Cambridge 2005, ed. by P. Guyer, transl. by C. Bowman, P. Guyer, F. Rauscher. DOI: https://doi.org/10.1017/CBO9780511498756

[Kant, I.] Immanuel Kant's vermischte Schriften und Briefwechsel, hg. von J. H. V. Kirchmann, L. Heimann's Verlag, Berlin 1873.

Kant, I., Kritika praktičkog uma, Plato, Beograd 2004., prev. D. Basta.

Kasirer, E., Kant. Život i učenje, Hinaki, Beograd 2006., prev. A. Buha.

Laertije, D., Životi i mišljenja istaknutih filozofa, Dereta, Beograd 2003., prev. A. Vilhar.

Lejewski, Cz., „Antička logika“, u: Prior, A. N. (ur.), Historija logike, Naprijed, Zagreb 1970., prev. B. Petrović, str. 9-30.

Pejović, D., „Bitak i kretanje. Fizika i metafizika u mišljenju Aristotela“, u: Aristotel, Fizika, Globus—Liber, Zagreb 1988., prev. T. Ladan, str. V-XXXI.

Perović, M. A., „Epohalni smisao Kantove filozofije”, u: Arhe 1/2004., str. 7-21.

Ritter, J./Gründer, K./Gabriel, G. (Hg.), Historisches Wörterbuch der Philosophie XII, Schvabe Verlag, Basel 1971-2007.

Roveli, K., Poredak vremena, Laguna, Beograd 2019., prev. G. Skrobonja.

Smith, N. K., A Commentary to Kant's Critique of Pure Reason, Palgrave Macmillan, Hampshire—New York 2003. DOI: https://doi.org/10.1057/9780230595965

Vaihinger, H., Kommentar zu Kants Kritik der reinen Vernunft I-II, Union deutsche Verlagsgesellschaft, Stuttgart/Berlin/Leipzig 1922.

Vlaški, S., „Parmenidovo prešućeno bogoslužje“, u: Filozofska istraživanja 141 (1/2016), str. 51-63. DOI: https://doi.org/10.21464/fi36105

Žunjić, S. (prir.), Fragmenti elejaca: Parmenid – Zenon – Melis, BIGZ, Beograd 1984.