STAGIRANINOVO ODREĐENJE MUDROSTI

Bočna strana članka

PDF
Objavljeno: јан 17, 2018
DOI: https://doi.org/10.19090/arhe.2017.27.101-117
Ključne reči:
Aristotel, određenje, mudrost, saznavanje, načela, uzroci, znanost, metafizika

Glavni sadržaj članka

ŽELJKO KALUĐEROVIĆ
Filozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu

Apstrakt

Autor ispitivanje Aristotelovog određenja, ali i nastanka i cilja, mudrosti započinje rečenicom koja otvara Metafiziku („Svi ljudi po prirodi teže saznavanju”), koja je ključna za razumevanje čitavog ovog spisa, i koja istovremeno otkriva motiv celokupnog stvaralaštva filozofa iz Stagire. Ova samorazumljiva ljudska žudnja za saznavanjem je, po Aristotelu, zbog svoje prirodne utemeljenosti nezavisna od bilo kakvih pragmatičnih i utilitarnih namera. U tekstu se, zaim, analiziraju različiti tipovi saznavanja, koje Stagiranin gradira od najnižeg opažanja, preko sećanja, pamćenja i predstavljanja, iskustva i umeća, do mudrosti, koja se nalazi na vrhu lestvice načina saznavanja. Pojam mudrosti, prema ovim razmatranjima, baziran je prevashodno na znanju uzroka. Moglo bi se reći da što se viši i opštiji uzroci znaju, tim se neko ima smatrati mudrijim. Ovaj najviši tip saznavanja treba, dakle, da demonstrira šta stvari jesu i zašto jesu. Autor je istraživanjem, primarno Α knjige Metafizike, utvrdio da mudrost, osim što je znanost o opštem, predstavlja najtežu i najtačniju znanost, koja se može potpunije poučavati i koja dominira nad svim ostalim znanostima. Konačno, jedino „mudrost”, „metafizika”, „znanost prvih principa” potpuno odgovara pojmu znanosti koja teži istini i čija je svrha znanje radi znanja.

Detalji članka

Kako citirati
KALUĐEROVIĆ, ŽELJKO. (2018). STAGIRANINOVO ODREĐENJE MUDROSTI. Arhe, 14(27), 101–117. https://doi.org/10.19090/arhe.2017.27.101-117
Broj časopisa
God. 14 Br. 27 (2017): ŠELINGOVA FILOZOFIJA
Sekcija
STUDIJE I OGLEDI

Reference

Allan, D. J., The Philosophy of Aristotle, Oxford University Press, Oxford 1979. Annas, J., Aristotle’s Metaphysics Books Μ and Ν, Clarendon Press, Oxford 2003. Arhe, Časopis za filozofiju, god I, br. 2, Filozofski fakultet, Odsek za filozofiju, Novi

Sad 2004.

Aristotel, Analitika I-II. Kategorije . O izrazu, PAIDEIA, Beograd 2008. Aristotel, Metafizika, Liber, Zagreb 1988.

Aristotel, Metafizika, PAIDEIA, Beograd 2007.

Aristotel, Nikomahova etika, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 1992.

Aristotel, O delovima životinja. O kretanju životinja. O hodu životinja, PAIDEIA, Beograd 2011.

Aristotel, O duši. Nagovor na filozofiju, Naprijed, Zagreb 1987. Aristotel, O duši. Parva naturalia, PAIDEIA, Beograd 2012. Aristotel, Politika, Liber, Zagreb 1988.

Aristotel, O rađanju životinja, PAIDEIA, Beograd 2011.

Aristotel, O nebu. O postajanju i propadanju, PAIDEIA, Beograd 2009. Aristotel, Topika. Sofistička opovrgavanja, PAIDEIA, Beograd 2008. Aristotel, Fizika, PAIDEIA, Beograd 2006.

Aristotelis Opera, ex. rec. Immanuelis Bekkeri, ed. Acad. Regia Borrusica, I-V, Berlin 1831-1870. Novo izdanje je pripremio O. Gigon, Berlin 1970-1987. Svi Ari- stotelovi navodi sravnjivani su prema ovom izdanju.

Bonitz, H., Seidl, H., Aristoteles‘ Metaphysik I-II, Felix Meiner Verlag, Hammburg 1982.

Bonitz, H., Index aristotelicus (Vol. 5), Walter de Gruyter & Co, Berlin 1975. Cherniss, H., Aristotle’s Criticism of Plato and the Academy, The Johns Hopkins

Press, Baltimore 1944.

Guthrie, W. K. C., A History of Greek Philosophy VI, Cambridge University Press, Cambridge 1981.

Hankinson, R. J., “Philosophy of Science”, u: The Cambridge Companion to ARI- STOTLE, Cambridge University Press, Cambridge 1995.

Hegel, G. V. F., Istorija filozofije II, Kultura, Beograd 1964.

Jaeger, W., Aristoteles Grundlegung einer Geschichte seiner Entwicklung, Weid- mann, Zürich 1985.

Kaluđerović, Ž., „Aristotel kao istoričar filozofije”, u: Zeničke sveske, broj 23/16, Ze- nica jun 2016.

Kaluđerović, Ž., „Aristotelov nepokretni pokretač”, u: Filozofski godišnjak, god. VI, br. 6, Banja Luka 2009.

Kaluđerović, Ž., „Aristotelovo razmatranje logosa, „volje” i odgovornosti kod ži- votinja”, u: Filozofska istraživanja, 122, god. 31, sv. 2, Zagreb 2011.

Kaluđerović, Ž., „Mogućnost, udejstvenost i usvrhovljenost”, u: Filozofski godišnjak, god. VIII, br. 8, Banja Luka 2012.

Kaluđerović, Ž., „Stagiraninova aitiologija”, u: Znakovi vremena, God. XVI, broj 59, Sarajevo 2013.

Kirwan, C., Aristotle Metaphysics Books Γ, Δ, and Ε, Clarendon Press, Oxford 1993. Koplston, F., Istorija filozofije Grčka i Rim, BIGZ, Beograd 1991.

Liddell, H. G., Scott, R., Jones, H. S., A Greek-English Lexicon, Oxford University Press, Oxford 1996.

Lloyd, G. E. R., Aristotle: the Growth and Structure of his Thought, Cambridge Uni- versity Press, Cambridge 1977.

Makin, S., Aristotle Metaphysics Book Θ, Clarendon Press, Oxford 2006. Perović, M. A., Filozofija morala, Cenzura, Novi Sad 2013.

Platon, Fileb, u: Meneksen. Fileb. Kritija, BIGZ, Beograd 1983. Platon, Parmenid, Kultura, Beograd 1959.

Platon, Teetet, u: Kratil. Teetet. Sofist. Državnik, ΠΛΑΤΩ, Beograd 2000.

Ross, W. D., Aristotle, METHUEN & CO LTD, BARNES & NOBLE INC, London, New York 1966.

Ross, W. D., Aristotle’s Metaphysics I, Oxford University Press, Oxford 1997. Ross, W. D., Aristotle’s Physics, Oxford University Press, Oxford 1998.

Ross, W. D., “The development of Aristotle’s thought”, u: I. Düring, G. E. L. Owen (eds.), Aristotle and Plato in the mid-fourth century, ELANDERS BOKTRYC- KERI AKTIEBOLAG, Göteborg 1960.

Sedley, D. (ed.), The Cambridge Companion to Greek and Roman Philosophy, Cambridge University Press, Cambridge 2004.

Stace, W. T., A Critical History of Greek Philosophy, MACMILLAN AND CO., LI- MITED, London 1950.

Vindelband, V., Istorija filozofije, BOOK & MARSO, Beograd 2007.